O meni
Nekoliko crtica o meni:
Zbog povrede pri porodu postala sam osoba sa invaliditetom. Do prije 4 godine nosila sam natkoljenu ortoprotezu, a od tada sam korisnik isključivo invalidskih kolica.
Bavim se sportom od svoje 12 godine kada sam počela trenirati košarku za školsku ekipu. Košarkom sam se nastavila baviti sve do završetka srednjoškolskog obrazovanja. U 13 godini počinjem se baviti i atletikom, prvo utrkama i maratonima u invalidskim kolicima, a nakon toga i bacačkim disciplinama.
Od 1996. godine isključivo se bavim atletikom i to bacanjem kugle, diska i koplja. Postigla sam vrlo zapažene rezultate od kojih želim izdvojiti samo one najvažnije:
od 1996. - 2017.
državna prvakinja i rekorderka u bacanju kugle, diska i koplja,
1998.
Svjetsko atletsko prvenstvo, Engleska, zlatna medalja i svjetski rekord u bacanju diska, te bronca u bacanju kugle,
1999.
Svjetski rekord u bacanju diska, međunarodno atletsko natjecanje u Belgiji,
2000.
Nastup na Paraolimpijskim igrama u Sydneyu – svjetski rekord u bacanju diska i 6 mjesto, te 9 mjesto u bacanju kugle,
Svjetsko atletsko prvenstvo, Barcelona, zlatna medalja i svjetski rekord u bacanju diska, te bronca u bacanju kugle,
2003.
Svjetske igre u Novom Zelandu, drugo mjesto u bacanju diska i treće mjesto u bacanju kugle,
2004.
Nastup na Paraolimpijskim igrama u Ateni – brončana medalja u bacanju diska (jedina ženska medalja u Hrvatskoj),
2005.
Europsko atletsko prvenstvo, Finska – zlatna medalja i Europski rekord u bacanju kugle, 4 mjesto u bacanju diska,
2006.
Svjetske dvoranske igre, Švedska,– zlatna medalja u bacanju kugle i novi državni dvoranski rekord,
2007.
ostvarena A norma u bacanju diska i kugle za odlazak na paralimpijske igre u Peking 2008.,
2008.
Državno altetsko prvenstvo, prvo mjesto u bacanju kugle, koplja i diska,
nastup na Paraolimpijskim igrama u Pekingu, ulazak u finale u obje discipline, disk i kugla, te osvojena dva 7. mjesta,
2009.
Državno altetsko prvenstvo, prvo mjesto u bacanju kugle, koplja i diska,
Svjetsko atletsko prvenstvo u Bangaloreu, Indija, zlatna medalja u bacanju diska, te brončana medalja u bacanju kugle,
nastup u Zlatnoj ligi, Njemačka i Nizozemska, dva prva mjeta i dva druga mjesta, te novi Hrvatski rekord u bacanju diska,
2010.
Nastup na međunarodnom natjecanju u Padovi, Italija, prvo mjesto u bacanju diska i prvo mjesto u bacanju kugle,
2011.
Nastup na međunarodnom natjecanju u Olomocu, Češka, prvo mjesto u bacanju kugle i prvo mjesto u bacanju kugle, na ovome natjecanju napravila sam i potvrdila A normu za Paralimpijske igre u Londonu 2012.,
2012.
Europsko prvenstvo Nizozeska, 4 mjesto u bacanju kugle,
Paralimpijske igre u London, finale u bacanju kugle, osvojeno 5 mjesto, najbolji plasman od svih četriju Paralimpijskih igara,
2013.
nastup na Otvorenom prvenstvu Hrvatske i Prvenstvu Hrvatske u Varaždinu gdje sam osvojila dva prva mjesta u bacanju kugle i diska, bacivši u kugli bolji rezultat nego na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, čime sam ostvarila normu za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Lyon,
2016.
Berlin međunarodno prvenstvo, drugo mjesto u bacanju diska, kugle i koplja,
2016., 2017., 2018. i 2019.
državna prvakinja u bacanju kugle diska i koplja. U prosincu 2017. nastupila sam na svjetskom prvenstvu u Portugalu, gdje sam osvojila drugo mjesto i srebrnu medalju u bacanju diska, te peto mjesto u bacanju kugle. U kolovozu 2018. nastupila sam na Europskom prvenstvu u Berlinu, gdje sam osvojila izvrsno četvrto mjesto u bacanju diska.
Nagrađena sam i visokim priznanjima Republike Hrvatske, Istarske županije i Grada Pule:
najviša nagrada u području sporta u Republici Hrvatskoj – odlikovana sam ordenom Danice Hrvatske sa likom Franje Bučara od strane Predsjednika RH Stipe Mesića,
počasna sam građanka Grada Pule – Grb Grada Pule 1998. godine i 2010. godine,
nekoliko puta sam proglašena najboljom sportašicom Republike Hrvatske,
proglašena je najboljom sportašicom od strane Hrvatskog Olimpijskog Odbora,
nekoliko puta sam proglašena najboljom sportašicom Županije Istarske i grada Pule.
Treninzi
Treninzi se održavaju u dvorani AK Spektra u pulskom Karlo Rojcu, na terenu za bacanje ispred Karlo Rojca, te u suradnji sa ŠRC Carolina u Rijeci.
Program oporavka i masaže u studiu Shakiras Heaven.
Moj tim
Moj tim suradnika i prijatelja kojima sam jako zahvalna:
glavna trenerica
bacački trener
asistentica
dr. med. spec. fizijatar
dr. med. spec. psihijatrije, subspecijalist forenzičke psihijatrije
maserka
Slododno vrijeme
"Da bi ostvario svoje snove
moraš se prvo probuditi!"
U slobodno vrijeme sviram gitaru, volim prirodu, putovanja, a najviše ljude koji me okružuju. Nema ničeg ljepšeg od ljudi koji su uvijek s tobom, u radosti i tuzi, trenutka kad mi kumče kaže "Jelenica moja, nisam te dugo vidjela. Jako si mi nedostajala." Osmijeh i trk u zagrljaj Kristine, Emanuela, Bojane, Daniela, Ivanića, Benjamina, Rebece ili ruke koje mi pružaju kako bi mi pomogli pri silasku niz stepenice. To je ono što ispunjava moje srce, dječja ljubav i iskrenost.
Postoje ljudi koji su zauzeli posebna mjesta u mome srcu. Potiču moje samopouzdanje i kada sve izgleda besmisleno. Pored sebe imam Dariju, Katarinu, Snježanu, Anku, Natašu, Davorku, Cinziu, Sanju, Pačića ili Igora, Katju, Ilijanu, Nailu, Maju i Mayu, Bibu, prijatelje koji mi kažu ti to možeš i najvrjedniji su na svijetu nakon moje majke.
Ljude, koji su bitni dio moga života - moji liječnici, a posebno doktorica Šepuka, koja je uvijek tu kad ju zatrebam i nastoji mi pomoći svojim znanjem i iskustvom. Zatim dr. Snježana Bilić, koja me nikada nije htjela osloboditi tjelesnog i zbog nje sam postala sportašica. Tu su dr. Tepšić, dr. Tripović, dr. Smoljanić, dr. Biondić, dr. Cizler, dr. Modrušan, dr. Jojić, sestra Irena i svi ostali liječnici i medicinske sestre, a posebno oni iz Istarskih domova zdravlja i rovinjske bolnice sa kojima sam nekada provodila više vremena nego sa mamom. Svi oni su zbog mojih dijagnoza i sastavni dio moga života, a bez njih bi sve to bilo puno, puno teže.
Volontiram u Društvu distrofičara Istre i sretna sam kada jedan dio svoga slobodnog vremena uspijem pokloniti i njima. U slobodno vrijeme sviram gitaru i imam psa, svoju retrivericu Donu, koja se uvijek obraduje kada nakon dužeg vremena ili putovanja ponovno dođem kući...
Zahvaljujući sportu proputovala sam skoro cijeli svijet. Da nisam bila sportašica, sigurno nikada ne bih bila na Novom Zelandu, Australiji ili Kini, te mnogim drugim prelijepim mjestima, vidjela druge narode i običaje koji su me obogatili.
Dopredsjednica sam i trenerica AK Spektra iz Pule, na koje sam vrlo ponosna jer postižu vrlo zapažene rezultate. Nadam se da će i njih sport izgraditi kao i mene. Naučiti ih ono najbitnije sportu, ali i životu: boriti se i onda kada znaš da si loš, kako nema predaje i kako moraš postići što bolji rezultat.
Mi, osobe s invaliditetom, znamo reći kako smo dosta lijeni. Zatvorimo se u kuće jer nas je netko krivo pogledao, nešto nam ružno rekao, nismo dobili posao jer imamo neki invaliditet, nismo se upisali u školu koju smo željeli i tomu slično. Život je jednostavno borba iz koje moraš izaći kao pobjednik, jer si vrijedan i jedinstven, a po svome invalidtetu poseban jer Bog daje samo onima koji mogu nositi. Zato, uživaj u životu koji je prekrasan i ponekad je potreban samo jedan osmijeh da ti uljepša dan.
Željela bih završiti svoju priču rečenicom koju volim uvijek imati negdje pored sebe:
"Da bi ostvario svoje snove moraš se prvo probuditi!"
Galerija
